PET GODINA RADA CENTARA ZA ŽRTVE SEKSUALNOG NASILJA
24. јуна 2021.
Radionice sa seoskim udruženjima žena o vođenju biznisa i plasmanu robe na tržište
10. јануара 2022.
Prikaži sve

NASILJE U ADOLESCENTSKIM VEZAMA

Priču koja je u nastavku, objavljujemo uz saglasnost jedne od učesnica naših radionica. Ona je sa nama podelila svoje iskustvo nasilja u adolescentskoj vezi  kako bi upozorila druge devojke u sličnoj situaciji da na vreme reaguju na nasilje.

Nasilje koje sam preživela kao adolescentkinja

Zabavljala sam se sa dečkom godinu dana. U početku je sve bilo savršeno. Viđali smo se često i čuli konstantno. Uvek sam imala o čemu da pričam sa njim. Činio je da se osećam sigurno i posebno. Bio je stariji od mene 3 godine i trenirao je fudbal od malena. Imao je jako veliku želju da igra za neki poznati klub i da se ostvari u sportu koji istinski voli. Zaista sam ga podržavala i imala razumevanja kad god bi njegov trening ili utakmica poremetile naše planove.

Bila sam 4. godina srednje škole i želela sam da upišem fakultet. Kako se bližio kraj škole imala sam sve više obaveza, pa smo se manje viđali. Nekada sam imala želju samo da izađem sa društvom i provedem se, što je njemu počelo veoma da smeta. Kad god je čuo da izlazim negde, a pogotovo da će sa nama biti i momci, uvek bi smo se posvađali. Pravio je ljubomorne scene, vikao, ponižavao moje drugarice i drugove, tvrdio kako mi oni ne žele dobro i da je jedino on taj koji istinski brine o meni. Dosta puta sam želela da ga ostavim, ali bi me on sprečavao u tome dolazeći do moje kuće i ubeđujući me da grešim, da me niko ne voli niti će me voleti kao on, kao i da nikada neću naći takvog kao što je on. Na kraju se sve završavalo pomirenjem.

Zbog mojih školskih obaveza i postavljenih ciljeva nisam mogla da se viđam sa njim često koliko je on to želeo. Često sam se osećala kao da nemam njegovu podršku. Jedan dan smo se dogovorili da gledamo film kod njega. To veče je zaista počelo lepo. Jeli smo kokice, ležali zagrljeni i gledali film. Krenuo je da bude malo navaletniji i meni to nije prijalo, što sam mu i rekla. Videla sam po njemu da mu je to zasmetalo. Nakon nekoliko minuta opet je krenuo da me dodiruje i ponovo sam mu stavila do znanja da mi ne prija. Nije se zaustavljao. Počela sam da ga guram od sebe, da plačem i vičem da prestane. Udaljio se i besno udario rukom o sto. Vikao je na mene i zamerao mi što i dalje neću da spavam sa njim.
Uporno mi je govorio da ga ne volim dovoljno. Posvađali smo se i želela sam samo da odem i da ga ne vidim više. Kada sam krenula ka vratima on me je povukao, stegao za ruke i unosio mi se u lice. Mnogo sam se uplašila i na sve načine pokušavala sam da ga smirim, jer u tom momentu nisam znala na šta je spreman. Kada je došao sebi i smirio se, ubeđivao me je da me voli i da ne želi da me izgubi, izvinjavao se i obećao kako se to više neće ponoviti.

Rastali smo se u miru, ali ja zaista to što se desilo nisam mogla da izbacim iz glave. Pričala sam sa mojom najboljom drugaricom, koja je ostala u šoku kad je čula šta je uradio i kako se inače ponašao prema meni. Zamerala mi je što joj se nisam otvorila ranije i savetovala da to više ne treba da trpim i da će on ponoviti takvo ponašanje. Zaista mi je mnogo pomogla njena podrška i vratila me je u realnost. Plašila sam se njegove reakcije kada mu saopštim da želim da prekinem vezu sa njim. Odugovlačila sam to neko vreme, ali sam mu na kraju, dok me je pratio do kuće nakon izlaska, saopštila da je najbolje da se raziđemo. Počeo je da me moli da to ne radim, da ne želim to stvarno. Kada je video da ne popuštam postao je agresivniji, počeo je da mi preti, gura me i steže mi ruke. Pokušala sam da pozovem nekog da mi pomogne ali mi je istrgao i bacio telefon i on se razbio. Na sreću par mojih drugara su prolazili tuda i videli šta se dešava. Odmah su pritrčali u pomoć. On je zatim pobegao. Posle tog incidenta zvao me je i slao mi poruke svakodnevno. Ignorisala sam ih u nadi da će prestati. Moja najbolja drugarica je bila uz mene i pomagala mi da skupim hrabrost da kažem roditeljima šta se desilo. Bojala sam se njihove reakcije. Na moju veliku sreću razumeli su me u potpunosti, podržali me i pružili mi sigurnost.

Izvukla sam pouku da ne treba trpeti ni jedan vid nasilja i da nije sramota pričati o tome. Uvek postoje ljudi koji će te podržati i osnažiti u odluci da staneš na put nasilnom ponašanju, bilo ono psihičko, fizičko, ekonomsko ili seksualno. Svi zaslužujemo život bez nasilja!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.