Zaštita od nasilja u porodici u Porodičnom zakonu

OD SIGURNOG DOMA DO SIGURNOG DRUŠTVA
14. новембра 2020.
ODRŽANE FOKUS GRUPE SA SEOSKIM ŽENAMA
22. фебруара 2021.
Prikaži sve

Zaštita od nasilja u porodici u Porodičnom zakonu

Za razliku od krivično pravne zaštite od nasilja u porodici, u Porodičnom zakonu takođe je propisana zaštita od nasilja u porodici, gde se daje širi pojam članova porodice, a propisana je i naročita hitnost postupka. Ono što je značajno istaći je da ove mere mogu egzistirati nezavisno od krivičnog gonjena za krivično delo nasilje u porodici, a iste mogu biti propisane i u slučaju kada nema elemenata krivičnog dela. Sud o ovim merama odlučuje u parničnom postupku koji se vodi paralelno sa krivičnim postupkom i traje kraće.

Merama se zapravo, učiniocu nasilja  privremeno zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članom porodice koji trpi nasilje. Svrha mera zaštite je da spreče nastupanja težih posledica po žrtvu nasilja.

Koje mere zaštite predviđa ovaj zakon?

Porodični zakon predviđa 5 mera zaštite od nasilja u porodici:

  1. izdavanje naloga za iseljenje iz porodičnog stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
  2. izdavanje naloga za useljenje u porodični stan ili kuću, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
  3. zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti;
  4. zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice;
  5. zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice.

Trajanje mere zaštite od nasilja u porodici

Svaka mera zaštite je privremenog karaktera i može trajati najduže godinu dana, međutim žrtva nasilja može ponoviti zahtev za produženje mere zaštite od nasilja u porodici sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera bila određena.                                                                                                       Ukoliko je učinilac nasilja odgovarao prekršajno ili krivično vreme provedeno u pritvoru kao i svako drugo lišenje slobode u vezi sa krivičnim delom odnosno prekršajem uračunava se u vreme trajanja mere zaštite od nasilja u porodici.

Mera zaštite od nasilja u porodici  može prestati pre isteka vremena trajanja ako prestanu razlozi zbog kojih je mera bila određena. Prestanak mere zašite od nasilja traži član porodice koji je vršio nasilje i to tužbom za prestanak mere zaštite od nasilja.

Zakon navodi da protiv lica koji vrši nasilje sud može odrediti jednu ili više mera od nasilja u porodici. Sud može odrediti i one mere koje nisu postavljene u tužbenom zahtevu, ako nadje da je to opravdano. Znaci da se sud ne mora držati predložene mere koja se tužbom traži, a može izreći i više njih, a odredjuje i dužinu trajanja mera vodeći računa o subjektivnim i objektivnim okolnostima konkretnog slučaja.

Porodični zakon daje definiciju nasilja u porodici i nabraja lica koja se smatraju članovima porodice, a reč je o veoma širokom krugu lica, mnogo širem u odnosu na osnovnu porodicu.

Nasilje u porodici, u smislu Porodičnog zakona, jeste ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice.

Definicija nasilja i ko su  prema ovom Zakonu članovi porodice

Nasiljem u porodici, smatra se naročito:

  1. nanošenje ili pokušaj nanošenja telesne povrede;
  2. izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu;
  3. prisiljavanje na seksualni odnos;
  4. navođenje na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem koje nije navršilo 14. godinu života ili nemoćnim licem;
  5. ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja sa trećim licima;
  6. vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje.

Članovima porodice u smislu ovog zakona smatraju se:

  1. supružnici ili bivši supružnici;
  2. deca, roditelji i ostali krvni srodnici, te lica u tazbinskom ili adoptivnom srodstvu, odnosno lica koja vezuje hraniteljstvo;
  3. lica koja žive ili su živela u istom porodičnom domaćinstvu;
  4. vanbračni partneri ili bivši vanbračni partneri;
  5. lica koja su međusobno bila ili su još uvek u emotivnoj ili seksualnoj vezi, odnosno koja imaju zajedničko dete ili je dete na putu da bude rođeno, iako nikada nisu živela u istom porodičnom domaćinstvu.

Pokretanje postupka zaštite

Postupak za zaštitu od nasilja u porodici se pokreće tužbom.

Tužbu za određivanje mere zaštite od nasilja u porodici, kao i za produženje mere zaštite od nasilja u porodici, mogu podneti: član porodice prema kome je nasilje izvršeno, njegov zakonski zastupnik, javni tužlac i organ starateljstva.

Tužbu za prestanak mere zaštite od nasilja u porodici može podneti član porodice protiv koga je mera određena (učinilac nasilja).

Postupak u sporu za zaštitu od nasilja u porodici je hitan, što znači da se prvo ročište  zakazuje u roku od 8 dana od dana kada je tužba primljena u sud. U ovom postupku je isključena javnost.

Dokazi koji se u ovom postupku prilažu su: svedočenje stranke, lica koja su svedoci nasilja, lekarska dokumentacija i službena beleška o obaveštenju primljenom od građanina ( sud može pribaviti, a stranka navodi obraćanje policiji kao dokaz).

Iako su žrtve nasilja obeshrabrene da se iznova obraćaju policiji, preporučuje im se da svaki incindent prijave nadležnoj policijskoj stanici u cilju lakšeg dokazivanja u ovakvim sporovima.

Ukoliko žrtva prijavi  učinioca nasilja da je  prekršio mere zaštite koje mu je sud odredio u parničnom postupku odgovaraće za krivično delo nasilje u porodici.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.